Dijaspora priča srpsku priču – autentičnost, muzika i identitet među Srbima u Americi
U vremenu kada se globalna kultura sve više unificira, autentičnost postaje najvrednije nasleđe. A niko to ne zna bolje od dr Nade Martinović, muzikologa, dirigenta, pedagoga i vizionarke iz Klivlenda, koja već decenijama kroz rad sa decom i odraslima čuva i prenosi srpski identitet u Americi.
“Ako mi ne ispričamo svoju priču – neko drugi će je ispričati umesto nas”
Ova rečenica, kojom je dr Martinović zaključila razgovor za BalkanCityMagazine, najbolje oslikava njenu misiju: očuvanje srpske priče kroz muziku, jezik, običaje i zajednicu.
Kao osnivač dečjeg hora Sveti Sava i dirigent muškog hora Kosovo, Nada je kroz pesmu i igru uspela da poveže generacije, istovremeno negujući tradiciju i podstičući ljubav prema maternjem jeziku i kulturnom nasleđu.
Zajednica koja pamti svoje korene
Srbi u Ohaju, kaže ona, nisu zaboravili ko su. Od migracija s početka 20. veka pa do savremenih doseljeničkih talasa, crkva, folklor i zajedništvo ostali su ključne tačke okupljanja.
Aktivnosti poput školske slave Sveti Sava, folklornih nastupa, muzičkih radionica i proslava u crkvenim salama, održavaju vezu sa zavičajem i prenose je deci, često rođenoj i odrasloj u Americi.
Srpska Barbika i moć kulture
Jedan od najzanimljivijih projekata koje je Nada razvijala jeste kreiranje “srpske Barbike” u narodnoj nošnji, kao originalnog poklona Amerikancima. Ovaj kreativni gest postao je snažno sredstvo predstavljanja srpske kulture, kroz minijaturne scene poput „Slave“, „Badnje večeri“, „Vidovdana“ i „Kosovke devojke“.
Jezik – srce identiteta
Jedan od najvećih izazova u dijaspori jeste očuvanje srpskog jezika. Kako ističe, iako deca često u kući slušaju srpski, on postaje pasivan ako ga ne koriste aktivno. Ključno je da roditelji budu dosledni, i da se deca uključe u crkvene škole, folklor, horove i druge programe, gde se srpski uči kroz igru, pesmu i zajednički život.
Poseban problem predstavlja činjenica da u većini zemalja gde živi dijaspora, srpski nije deo školskog sistema, te je očuvanje jezika isključivo u rukama porodice i zajednice.
Muzika kao glas identiteta
Za Nadu, muzika nije samo umetnost, već način razmišljanja, komuniciranja i emocionalnog sazrevanja. Kroz rad sa decom, ali i odraslima, ona ističe da pesme poput „Tamo daleko“, „Vostani Serbije“, „Oj, Moravo“, „Vidovdan“ i „Marš na Drinu“ predstavljaju srž srpskog identiteta.
„’Tamo daleko’ nije samo pesma – to je emocija, sećanje, veza sa domovinom. Ona budi ponos, tugu i nadu.“
Šta Amerikanci znaju o Srbiji?
Odgovor varira. Neki znaju za Novaka Đokovića, Nikolu Jokića i Nikolu Teslu, dok drugi tek kroz lični kontakt sa Srbima upoznaju pravu sliku naše zemlje. Hrana poput ćevapa i bureka, gostoprimstvo, tradicionalne pesme i običaji – to je ono što ostaje u pamćenju.
Šta predstaviti Americi iz Srbije?
Od srednjovekovnih manastira, preko tradicije i običaja, do prirodnih lepota kao što su Tara, Uvac, Đavolja varoš i Drina – Srbija ima mnogo toga da pokaže. Ali najvažnije je, kako kaže dr Martinović, da Amerikanci ne vide samo ono što im pokažemo – već ono što osete.
„Autentičnost, emocija, gostoprimstvo i duh – to je suština Srbije. I zato je važno da mi ispričamo svoju priču – jer ako to ne uradimo, neko drugi će je ispričati umesto nas.“
Leave a Reply