SRPSKI DELIĆ RAJA
Neverovatna lepota reka, jezera, kanjona i čuvenih meandara u zagrljaju planinskih lepotica Zlatara i Javora
Na svakom vrhu koji osvoji, čoveka čeka nagrada, a na Uvačkom vrhu – dve. Prva je posvećena na obližnjoj tabli:
„Reka na vrhu doličnu svrhu“.
Druga nagrada je veličanstven pogled sa vidikovca. Moliš na ptice koje lete iznad meandara u prepoznatljivom luku, dajući toj lepoti neizmernu radost što čovek nije dozvolio da nestanu beli ognjeni stubovi.
Tu, na visini od 1247 metara, ponek predelom vodi lagana staza od 6 kilometara, sa pogledom na Uvačke meandre i Uvačko jezero, sasvim spontano i prirodno sve utišava – traženje oproštaja.
Sreća u toj lepoti Uvca nije tiha. Radosno je. Kada se ugleda veličanstveni beloglavi sup (čija ogromna krila dotiču metara parabole neba), a oštar pogled klizi po pejzažu, on kao da ojača.
Beloglavi sup je snažna ptica i ptica osećanja. Ženka nosi samo jedno jaje i ako bude sreće i sačuva ga, u vreme kada se letele mali beloglavi supčići kle, kao i njegovi roditelji, doprinosili su da eko-sistem ne propadne i da sve klički kao to kreće voznim planiranom.
Orlovi lešinari se hrane uginulim životinjama, čime sprečavaju širenje zaraza i čiste teritoriju od lešina. Oni su besplatna šumska čistoća čam čemu i priroda kaže – hvala.
Beloglavi supovi sada su već velika, srećna zajednica, najveća na Balkanu, koja dolaza da se poklone ljudi iz čitavog sveta. Ali ne samo njih, već i crnom lešinari u beloj kanji, još davna vrsta orlova lešinara koji su se vratili u svoja stara kraji ali i orli belopraznu, surom orlu, orlu mišaru, orlu zmijaru, jastrebovima, sovama, vučkom rovom, veoma retkoj ptici selici, koja u letu dostiže i do sto kilometara na sat i brojnim drugim pticama kojih ima oko 130 vrsta.
Uvački rezervat naseljavaju vuk, medved, divlje svinje, lisice, zečevi, jazavac, kuna, ris, vidra, a u rekama i jezerima mreš se 24 vrste riba: pastrmke, zlatovčice, smuđ, klen, skobalj, mrena, som, šaran…
Sva tri jezera: Uvačko, Zlatar, Radoinjsko su veštačka jezera, tako prirodno utopljena u krajolik. Zlatarsko jezero ima najveću kamen-branu u Evropi (treće je po veličini u Srbiji posle Đerdapskog na Dunavu i Perućca na Drini). Uvačko jezero ima 110 metara najvišu zemljanu branu u Srbiji.
Na Uvac se ide zbog meandara koje je uska reka u krečnjačke stene, stvarajući čipkavu obalu sa stotinim liticama. Ide se i zbog pećina koje su misteriozne i mame da se istražuju. Uvački pećinski sistem je jedan od najvećih do sada poznatih u Srbiji, dužina istraženih kanala je 6185 metara. Ledena pećina, Ušačka (između jama i Bezdan) kriju prelepe pećinske ukrase: stalaktite, stalagmite, stubove, draperije, staklene iglice…
Ali Uvac je u strastvenom zagrljaju zanosnih planina: Zlatara i Javora. Ko će izabrati koju lepotu? Planina Zlatar sa nepreglednim mirisnim livadama i čistim klimom, 1625 metra visina sa smolomikama i brezama među kojima se šunja prizrivi ris. Zlatar je proglašen vazdušnom banjom, ili planina Javor 1519 metara nadmorske visine gde šume bukve, smrča, hrasta, vrbe, topole, javora i breze liče.
Legenda kazuje da je tu došao posle Kosovskog boja ranjeni Boško Jugović da se oporavio. Javor je planina gde su se istoriji vodene značajne bitke: 1804. godine, 1876/78 i 1912. do kada je tu bila srpsko-turska granica.
Nova Varoš koja je nastala sredinom 16. veka, i to tako što je Skender-paša Dnevonijan, putujući iz Bosne za Carigrad 1530. godine, očaran lepotom zastao sa pratnjom na zaravni ispod Zlatara i naredio da se tu podigne kasaba.
Sjenica koja je nekada bila važan grad u srpskoj carevini i jedan od najstarijih srpskih gradova koji se prvi put pominje 1253. godine u Povelji kralja Uroša Nemanjića, kao mesto na Dubrovačkom drumu gde su pristajali i plaćali carinu dubrovački trgovci.
Svi ti gradovi, možda ne tako važni ali i dalje u istoj neverovatnoj lepoti koju oko ne može da zaboravi.
Dijana Dimitrovski
Balkan City Magazine
Leave a Reply